Pustinja magle-Namib

Pustinje na našoj planeti su siromašne,neplodne su,i tu se u izobilju nalazi sunčevi zraka.
Ali u pustom,ljudima gotovo nenaseljenom predjelu na jugozapadu Afrike ne smije se očekivati sunčano vrijeme,jer tu najmanje 100 dana godišnje od Atlantika  duboko u Namib nadziru gusti oblaci magle.
Preko Obale skeleta duva hladan i vlažan povjetarac.
Obalska pustinja koja se prostir otprilike 1 500km od Južne Afrike do Angole uz obalu Atlanskog okeana,ubraja se u najstarije i najsuvlje pustinje na našoj planeti.
Rijeka Kuiseb deli  veliku prazninu (Hotentoti su je nazvali Namib) na dvije negostoljubive polovine:
-na jugu je Dina-Namib
-a na sjeveru Obala skeleta.

Dina-Namib sa svojim visokim lancima dina čine kamenjarom prekrivena ostrvska brda i šljunkovite ravnice.
Veći dio juga je zabrabnjeno područije,zato što se ispod letećeg pijeska nalaze najbogatija nalazišta dijamanata u svijetu.
Sjeverni dio pustinje Namib je praktično neneaseljen i on se završava na zapadu na obali koja ima jeziv i slikovit naziv Obala skeleta.
Mnoge brodske olupine  prekrivaju često magloviti i olujni obalski pojas,a u pijesku se mogu naći izbledjele kosti i ljudske lobanje.
Brodolomci koji se ovde nasukaju nemaju nikakve uslove da prežive.

Mnoge životinjske vrste naseljavaju Namib,a među njima je i crna buba,koja svoju žeđ utoljuje sa kapima rose.
Mali poskok jedva dodiruje vreli pijesak i on ostavlja prepoznatljiv trag,dok se brzo kreće preko dina u potrazi za hranom (gušterima).
Na Rtu krsta sjeverno od Svakopumunda kreću se krznene foke,ali njihovo se krzno ne cijeni već vjekovima.
Ali foke ubijaju i zbog toga što proždiru ribe.
Antilopa orkis kaska kroz dolinu dina Namiba sjeverno ka planinama,gdje ponekad ima jakih olujnih padavina,i one uzrokuju rast biljaka.
Svoju potrošnju vode divokoza (ovu antilopu u Južnoj Africi tako najčešće zovu) ograničen je na egzistencijalni minimum.

Iako u zonama velike jugozapadne Afričke pustinje,koje se nalaze u blizini obale,godišnje pane u prosjeku manje od trideset litara kiše po kvadratnom metru zemljine površine,Namib se smatra pustinjom vlažnog vazduha.
Gusta magla se često stvara iznad hladne benguelske struje,koja prolazi pored obale.
Morski vjetrovi mogu da gone oblake magle do trideset kilometara u unutrašnjost,i tako žednoj flori i fauni daruje malo vlažnosti.
Na površini tla razika u temperaturi  tokom dana i noći je drastična,a zimi temperatura pada čak i ispod tačke smrzavanja,a na dobini od dvadeset do trideset metara je skoro konstantna,ali vlažnost vazduha je najčešće viša nego na površini zemlje.

Zapadni Veliki Erg

 Ispod azurnoplavog suptropskog neba na 78 000km kvadratni prostire se pješčano more Zapadnog Velikog Erga.
Pustinja se na rubovima sve više širi i prodire u plodnu zemlju,a zeleni zidovi od drveća to prodiranje treba da zaustave.
Veći dio najveće pustinje na zemlji je najčešće obučen u taman i od vremena istrošen stjenoviti krš.
Ali u južnom podnožiju Saharskog atlasa,ukrašavaju je zlatne boje velikih pokretnih dina.
Za Albera Kemija,Zapadi  Veliki Erg je bio zemlja beskorisne i nepovratne ljepote.
I ako je francuski pisac rođen u Alžiru,u ovom zlatnopješčanom moru osjećao se kao kod kuće,zato što je volio vjetar i sunce,sile koje tu neograničeno vladaju.
Gotovo vjetar neprestano puše,preko gole zemlje,i on goni pjesak u gustim koprenima,pred sobom kako bi ga nagomilao u visoke dine,i koje stalno mjenjaju svoj oblik.
U dolinama dina,koje se nalze između pješčanih brda,preko dana je neizdrživo vrelo,tu bude tlo zagrijano od 50 do 60°C,pa vrela isparavanja  zamagljuju nebo i razmazuju obrise pejsaža.

Mnogo ljudi zamišljajua Saharu kao beskonačnu oblast dina.
Ali pješčana pustinja ili kako je Arapi nazivaju Erg,zauzima manje od četvrtine ove velike sjevernoafričke pustinje.
Skoro četiri petine njene površine je monotona šljunkovita ravnica,prljavo bijela ulegnuća od soli i ilovače i kršom prekrivene planine i zaravni.
U rastresitom pijesku erga vjetar ima laku zabavu.
Na širokim ravnicama,vjetrovi stalno duvaju iz određenog pravca i tada maogu da nastanu dine koje su visoke od 200-300m.
Dine mogu da budu uzdužne,i one se sa svojim vrhovima skoro pružaju paralelno sa vjetrom ili mogu biti srpaste,čiji su grebeni u obliku polunjeseca poredani  poprečno u odnosu na preovlađujući pravac vjetra.

Ali ako se vazdušna strujanja zbog bregova i planina uskomešaju,ili ako se pravac vjetra često mijenja,leteći pjesak se nagomilava u  zvjezdaste dine ili u dine u obliku piramide,a mogu i u nepravilne tvorevine.
Suva pješčana zrna koja se nalaze na golemom tlu,mogu pokrenuti i slabi vjetrovi.
Oni se tada kotrljaju po površini tla i prave manje ili veće vazdušne skokove i kada udare od tlo pokreću i ostala zrna.
Pješčane koprene često se kreću malo iznad tla,tako da čovjek,koji je na leđima kamile,je od njih uglavnom zaštićen.
Ali kad počne snažna oluja,tada postaje neprijatno i opasno i tada se na sopstvenoj koži može osjetiti uništavajuće prirodne sile.

Pustinjski putnici pričaju o pješčanim i prašnjavim olujama,koje su zahvatale i 400-500km Sahare i koje su gutale čitave karavane.
Velika i teška pješčana zrna,ne mogu dospjeti daleko.
U vlažnoj klimi srednje Europe,dine nastaju samo u zaleđu pješčanih plaža.
 Vreme karavana sa kamila je odavno prošlo.
Sada preko pješčanih pista  prolaze kamioni.
Ali može se sresti nekoliko teško natovarenih kamila koje se probijaju kroz pijesak dina.