ponedjeljak, 7. ožujka 2011.

Zapadni Veliki Erg

 Ispod azurnoplavog suptropskog neba na 78 000km kvadratni prostire se pješčano more Zapadnog Velikog Erga.
Pustinja se na rubovima sve više širi i prodire u plodnu zemlju,a zeleni zidovi od drveća to prodiranje treba da zaustave.
Veći dio najveće pustinje na zemlji je najčešće obučen u taman i od vremena istrošen stjenoviti krš.
Ali u južnom podnožiju Saharskog atlasa,ukrašavaju je zlatne boje velikih pokretnih dina.
Za Albera Kemija,Zapadi  Veliki Erg je bio zemlja beskorisne i nepovratne ljepote.
I ako je francuski pisac rođen u Alžiru,u ovom zlatnopješčanom moru osjećao se kao kod kuće,zato što je volio vjetar i sunce,sile koje tu neograničeno vladaju.
Gotovo vjetar neprestano puše,preko gole zemlje,i on goni pjesak u gustim koprenima,pred sobom kako bi ga nagomilao u visoke dine,i koje stalno mjenjaju svoj oblik.
U dolinama dina,koje se nalze između pješčanih brda,preko dana je neizdrživo vrelo,tu bude tlo zagrijano od 50 do 60°C,pa vrela isparavanja  zamagljuju nebo i razmazuju obrise pejsaža.


Mnogo ljudi zamišljajua Saharu kao beskonačnu oblast dina.
Ali pješčana pustinja ili kako je Arapi nazivaju Erg,zauzima manje od četvrtine ove velike sjevernoafričke pustinje.
Skoro četiri petine njene površine je monotona šljunkovita ravnica,prljavo bijela ulegnuća od soli i ilovače i kršom prekrivene planine i zaravni.
U rastresitom pijesku erga vjetar ima laku zabavu.
Na širokim ravnicama,vjetrovi stalno duvaju iz određenog pravca i tada maogu da nastanu dine koje su visoke od 200-300m.
Dine mogu da budu uzdužne,i one se sa svojim vrhovima skoro pružaju paralelno sa vjetrom ili mogu biti srpaste,čiji su grebeni u obliku polunjeseca poredani  poprečno u odnosu na preovlađujući pravac vjetra.


Ali ako se vazdušna strujanja zbog bregova i planina uskomešaju,ili ako se pravac vjetra često mijenja,leteći pjesak se nagomilava u  zvjezdaste dine ili u dine u obliku piramide,a mogu i u nepravilne tvorevine.
Suva pješčana zrna koja se nalaze na golemom tlu,mogu pokrenuti i slabi vjetrovi.
Oni se tada kotrljaju po površini tla i prave manje ili veće vazdušne skokove i kada udare od tlo pokreću i ostala zrna.
Pješčane koprene često se kreću malo iznad tla,tako da čovjek,koji je na leđima kamile,je od njih uglavnom zaštićen.
Ali kad počne snažna oluja,tada postaje neprijatno i opasno i tada se na sopstvenoj koži može osjetiti uništavajuće prirodne sile.



Pustinjski putnici pričaju o pješčanim i prašnjavim olujama,koje su zahvatale i 400-500km Sahare i koje su gutale čitave karavane.
Velika i teška pješčana zrna,ne mogu dospjeti daleko.
U vlažnoj klimi srednje Europe,dine nastaju samo u zaleđu pješčanih plaža.
 Vreme karavana sa kamila je odavno prošlo.
Sada preko pješčanih pista  prolaze kamioni.
Ali može se sresti nekoliko teško natovarenih kamila koje se probijaju kroz pijesak dina.

Nema komentara:

Objavi komentar